U tekstu se pojašnjava pojam superćelijskih oluja koje nisu nov pojam niti su ga plasirali „plaćeni znanstvenici“.
Autorica: Magdalena Makar (ODRAZ).
U članku Tko ne vjeruje u chemtrails i HAARP, osuđen je vjerovati u „klimatske promjene“ koji je anonimni autor objavio 09.07.2025. na portalu Provjeri.net izneseno je kako su pojam superćelijske oluje plasirali plaćeni znanstvenici, a kao glavni argument autor navodi činjenicu da donedavno nije nikad čuo za pojam superćelijske oluje, kakva je ovo ljeto zabilježena u Splitu, i pita se gdje su one bile ranije.
Superćelijske oluje poznate još od 50-ih godina 20. st.
Superćelijske oluje predstavljaju jedan od najmoćnijih i najdugotrajnijih tipova olujnih sustava na Zemlji, a njihova pogubna snaga krije se u dubokom, rotirajućem uzlaznom stupu zraka nazvanom mezociklon. Jednom kad nastanu, superćelije mogu opstati i desetak sati te prijeći stotine kilometara, uzrokujući obilne oborine, olujne udare vjetra, razorne tuče i često stvaranje tornada. Proučavanje superćelijskih oluja započelo je pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća. Meteorolog Keith Browning prvi put je opisao rotirajuću uzlaznu struju unutar snažnih kumulonimbusa. Njegov rad objavljen 1964. u časopisu Journal of Atmospheric Sciences prikazao je kako mezociklon usmjerava i jača oluju, omogućujući joj da putuje dalje u odnosu na tzv. srednje struje vjetra i opstane znatno dulje od običnih olujnih sustava (Browning, 1964).
Novija istraživanja
S razvojem Doppler-radara sedamdesetih godina, američki su znanstvenici počeli pratiti mezociklone u realnom vremenu te povezivati rotaciju oblaka s pojavom tornada, tuče i olujnih udara vjetra. Krajem osamdesetih i tijekom devedesetih godina novosagrađene radarske mreže i računalni modeli omogućili su sve preciznije trodimenzionalno mapiranje oluja. Istraživanja Howarda Brooksa i suradnika zatvorila su stoljeće sažimanjem postignuća u meteorološkom razumijevanju superćelija, naglašavajući stalan napredak u predviđanju i sve veću osjetljivost detekcijskih sustava (Brooks i sur. 2019).
Istraživanja pokazuju da klimatske promjene dodatno pogoduju razvoju superćelijskih oluja diljem Europe. U studiji objavljenoj u časopisu Science Advances upozorava se da bi s porastom globalne temperature za 3 °C iznad predindustrijskih razina broj superćelija na sjevernim obroncima Alpa mogao rasti za čak 50 %, dok bi se u cijeloj Europi njihov broj povećao za oko 11 % (Euronews Green). Ovaj nalaz temelji se na visoko-rezolucijskim simulacijama modelom WRF, koje precizno uzimaju u obzir lokalne topografske uvjete i promjene u energiji atmosfere.
Primjer superćelijske oluje u Hrvatskoj
Primjer koji najbolje oslikava razmjere ove prijetnje dogodio se 19. srpnja 2023., kada je superćelijska oluja prešla stotine kilometara od sjeverne Italije preko Slovenije i Hrvatske do Srbije. Znanstvenici s Geofizičkog odsjeka i Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu dokumentirali su sustav kroz satelitske snimke, doppler-radare i WRF-simulacije te potvrdili formiranje mezociklona na visini od oko 3 km, uz udare vjetra koji su prelazili 120 km/h i tuču promjera do 8 cm u Gorskom kotaru (Subanović i sur. 2025). Ovaj događaj izazvao je značajne materijalne štete i pokazao koliko su takve oluje nepredvidive i razorne čak i u dijelovima Europe gdje se do nedavno nisu smatrale uobičajenim.
Detekcija superćelija u stvarnom vremenu
Detekcija superćelija u stvarnom vremenu oslanja se na kombinaciju doppler-radara, satelitskih sustava i numeričkih modela. Radari mogu otkriti rotirajuće uzlazne struje i tako upozoriti na moguću tornado-situaciju, dok sateliti prate temperaturu vrhova oblaka i raspodjelu padalina. Numerički modeli poput WRF omogućuju prognostičarima da identificiraju “vruće točke” prije nego se oluja i formira, čime se povećava vrijeme za prikupljanje i izdavanje upozorenja građanima i službama.
Posljedice superćelijskih oluja i prilagodba
Posljedice superćelijskih oluja očituju se u urušenim dalekovodima, oštećenoj infrastrukturi, uništenim usjevima i ozbiljnim sigurnosnim rizicima za stanovništvo. Mnogi europski centri danas rade na proširenju radarske mreže, integraciji modelskih podataka u sustave civilne zaštite i educiranju javnosti o postupcima u slučaju ekstremnih oluja. Stručnjaci naglašavaju da je ulaganje u robustniju infrastrukturu, rane sustave upozoravanja i planove evakuacije ključno za smanjenje razorne moći superćelija.
Zaključno, provjeravana je tvrdnja netočna jer superćelijske oluje nisu nov pojam niti pojam koji su plasirali plaćeni znantvenici. Proučavanje superćelijskih oluja počelo je sredinom prošloga stoljeća. Novija istraživanja i određena predviđanja omogućio je izum Doppler-radara u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća. Tako je otkriveno da povećanje prosječne temperature dovodi do porasta pojava superćeliskih oluja i one od iznimno rijetkih pojava postaju sve češće. Nije neobično da autor članka objavljenog na portalu Provjeri.net donedavno nije čuo za pojam superćelijske oluje, no to ne znači da ih nije bilo, već samo da nisu mogle biti zabilježene i istražene na pouzdan način do pojave novih tehnologija za istraživanje ekstremnih vremenskih prilika.
Literatura i izvori:
Anonimni autor, Tko ne vjeruje u chemtrails i HAARP, osuđen je vjerovati u „klimatske promjene“, Provjeri, https://provjeri.net/tko-ne-vjeruje-u-chemtrails-i-haarp-osuden-je-vjerovati-u-klimatske-promjene/ , Objavljeno 09.07.2025.
Brooks i sur., A Century of Progress in Severe Convective Storm Research and Forecasting, Meteorological Monographs, 2019, 59 (1), https://journals.ametsoc.org/view/journals/amsm/59/1/amsmonographs-d-18-0026.1.xml , Pristupljeno 04.09.2025.
Browning, K., Airflow and Precipitation Trajectories Within Severe Local Storms Which Travel to the Right of the Winds, Journal of Atmospheric Sciences, 1964, 21 (6), https://journals.ametsoc.org/view/journals/atsc/21/6/1520-0469_1964_021_0634_aaptws_2_0_co_2.xml , Pristupljeno 04.09.2025.
Euronews Green, What is a supercell thunderstorm and could climate change make them more common in Europe?, Euronews, https://www.euronews.com/green/2025/08/30/what-is-a-supercell-thunderstorm-and-could-climate-change-make-them-more-common-in-europe , Objavljeno 30.08.2025.
Subanović i sur., A brief analysis of the supercell storm in Croatia on 19 July 2023, Geofizika, 2025, 42 (1), https://ojs.srce.hr/index.php/geofizika/article/view/33166 , Pristupljeno 04.09.2025.